Mozda sam naucila da zivim niti s'tobom,niti bez tebe. Ali jos uvek sve od sebe dajem izmedju ta dva trenutka..
Аутор principessax3 | 9 СÐ, 2010Ponekad se zagledam u dubinu svoje duse i zapitam sta uopste trazim? Pravu ljubav? Sta ocekujem od nje? Da li ja ustvari mnogo trazim? Da li je previse sto kraj sebe zelim osobu koja ce da me voli,ceni,kojoj necu biti samo "jos jedna u nizu",vec ona koja ce biti i ostati PRVA,u svakom narednom..nizu.
Smesno,zar ne?
Jer to sam ja ocekivala od tebe.Nisam trazila da hodas ispred mene,jer tada te mozda ne bih sledila.Niti da ides iza mene,jer tada mozda ne bih znala kuda da te vodim.Samo sam trazila da hodas pored mene,budes tu.Trazila sam..tako malo,cini mi se,a tebi je i to malo bilo mnogo.Trazila sam samo malo ljubavi.Ali da bi posedovao ljubav,moras je deliti.
A ti? Ponekad se zapitam sta si ti ustvari zeleo. Da li bar pola onoga sto sam ja? Ustvari ne zelim da cujem odgovor,plasim ga se.
Mada,da li sam ti vec jednom rekla koliko se nadam svakom nasem novom danu? Da li sam ti rekla koliko cekanje boli? Koliko boli taj prokleti osecaj samoce? I da je nadanje moj najbolji drug?
Da li se ikada pitas,sta je moglo da bude? I sta sada imamo,a sta smo mogli imati? Ko nam je uzeo tu bezuslovnu ljubav? Vreme,losi ljudi,ili smo mozda sami krivi? Mozda ni ti ni ja nismo bili dovoljno pozrtvovani,borbeni..mozda smo se samo nadali i cekali,a nismo pokazivali lojalnost i zalaganje za nas dvoje!Mozda..dokle vise mozda? Dokle cu sebi postavljati pitanja i ziveti od onoga "sta bi bilo kad bi bilo".Ja ne mogu vise da gledam kroz prozor autobusa,ne bi li te ugledala.Ne mogu,nemam snage.
A hocu da si tu,u svakom novom danu.Hocu da opet imam razlog,za one iskrene,decije osmehe.
Nisam lutka na navijanje, pobogu!!
Kako je lepo
Аутор Tasa am 12 СР2010, 11:59